{"id":17132,"date":"2025-01-31T09:00:00","date_gmt":"2025-01-31T08:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/sos-sw.com\/nemamo-vremena-da-bismo-ustedjeli-vrijeme\/"},"modified":"2025-01-31T09:00:00","modified_gmt":"2025-01-31T08:00:00","slug":"nemamo-vremena-da-bismo-ustedjeli-vrijeme","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sos-sw.com\/hr\/nemamo-vremena-da-bismo-ustedjeli-vrijeme\/","title":{"rendered":"Nemamo vremena da bismo u\u0161tedjeli vrijeme"},"content":{"rendered":"\n
Za\u0161to poduze\u0107a svakoga dana pla\u0107aju neu\u010dinkovitost, a digitalizaciju jo\u0161 uvijek smatraju tro\u0161kom.<\/b><\/p>\n\n\n\n
Ljeto je zavr\u0161ilo, djeca su se vratila u \u0161kolu, a za odrasle je to o\u010dito znak da ponovno moramo postati u\u017eurbani i vremenski preoptere\u0107eni jer \u0107e kraj godine svakog trenutka biti ovdje.<\/p>\n\n\n\n
Rujan nije problem, problem je na\u0161 ustaljeni ritam<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Ne\u0161to sli\u010dno rekao mi je danas prijatelj kada smo razgovarali telefonom: \u201eVidi se da je rujan jer su telefoni ponovno po\u010deli zvoniti.\u201c Moram se slo\u017eiti s njim, ali ne zato \u0161to su telefoni doista po\u010deli zvoniti, nego zato \u0161to je takav na\u010din razmi\u0161ljanja o\u010dito ve\u0107 duboko ukorijenjen u na\u0161im mozgovima.<\/p>\n\n\n\n
Razumljivo je da se ljeti, posebno tijekom \u0161kolskih praznika, osje\u0107amo opu\u0161tenije i rastere\u0107enije, a krajem kolovoza ve\u0107 nas po\u010dinje brinuti \u0161to dolazi najlu\u0111e razdoblje godine. Ljetni \u0161kolski praznici traju ne\u0161to vi\u0161e od dva mjeseca, ali postotak radno aktivnih ljudi koji su doista odsutni tijekom cijelog tog razdoblja vrlo je malen. To zna\u010di da bismo svejedno trebali biti radno aktivni.<\/p>\n\n\n\n
Osobno bih rekao da je rije\u010d prije svega o dugogodi\u0161njem obrascu koji smo usvojili jo\u0161 u djetinjstvu, a poslije ga prenijeli u poslovni \u017eivot. Istodobno nam, zbog sve br\u017eeg op\u0107eg \u017eivotnog tempa, ljetno usporavanje odgovara i potrebno nam je. I sam se prepoznajem u tome jer sam ovoga ljeta pro\u010ditao dvije knjige, svaku s vi\u0161e od 500 stranica. Ludo.<\/p>\n\n\n\n
Vi\u0161e nego samog ljetnog ritma zato bih se \u017eelio dotaknuti tog dugogodi\u0161njeg obrasca pona\u0161anja i poslovanja. Navika je \u017eeljezna ko\u0161ulja, ka\u017eemo, ali u vrijeme brze digitalizacije ta \u017eeljezna ko\u0161ulja postaje sve skuplja jer poduze\u0107a zbog nje zadr\u017eavaju postupke za koje ve\u0107 dugo postoje br\u017ea, preciznija i \u010desto jeftinija rje\u0161enja.<\/p>\n\n\n\n
I mi smo ljeto iskoristili za ure\u0111enje prodajnog procesa. Upotrebom AI agenta automatizirali smo pronala\u017eenje i razvrstavanje potencijalnih klijenata prema odre\u0111enim kriterijima, njihovo uklju\u010divanje u prodajni lijevak te dio po\u010detne marketin\u0161ke komunikacije. Time nismo uklonili potrebu za ljudima i osobnim odnosom, ali smo znatno smanjili vrijeme koje smo prije tro\u0161ili na istra\u017eivanje tr\u017ei\u0161ta, pregledavanje kontakata i ponavljaju\u0107e zadatke.<\/p>\n\n\n\n
To ne zna\u010di da treba automatizirati ba\u0161 svaki zadatak ili da AI mo\u017ee zamijeniti prosudbu, iskustvo i osobni odnos, ali besmisleno je da ljudi jo\u0161 uvijek tro\u0161e sate na postupke koje odgovaraju\u0107i alat mo\u017ee obaviti br\u017ee i uz manju mogu\u0107nost pogre\u0161aka.<\/p>\n\n\n\n
Pritom ne mogu zaobi\u0107i tri izjave koje sam nedavno \u010duo i koje bih mogao svrstati u kategoriju \u201enavika je \u017eeljezna ko\u0161ulja\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Kada ru\u010dni rad postane nevidljiv tro\u0161ak<\/strong><\/h3>\n\n\n
\n<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
Prvi primjer povezan je s evidentiranjem poklon-bonova. U jednom trgova\u010dkom centru prodaju mnogo bonova, ali budu\u0107i da njihov sustav nije digitaliziran, iskori\u0161tene bonove najprije treba prebrojiti u pojedinoj trgovini, a zatim ih ponovno provjeriti u upravi trgova\u010dkog centra. Potrebno je pripremiti i potpisati zapisnike o preuzimanju, ru\u010dno evidentirati podatke te pripremiti pojedina\u010dne naloge za pla\u0107anje trgovcima.<\/p>\n\n\n\n
Kada zbrojimo vrijeme potrebno za cjelokupan postupak, za njega je navodno potreban prakti\u010dki jedan \u010dovjek. Kada sam upozorio na koli\u010dinu posla i tro\u0161ak, dobio sam odgovor koji je, dodu\u0161e, izre\u010den pomalo u \u0161ali, ali je vjerojatno bio mnogo bli\u017ei istini nego \u0161to bismo \u017eeljeli priznati: \u201ePa ionako je na pla\u0107i.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Taj odgovor temelji se na opasnoj pretpostavci da je vrijeme osobe koja je ve\u0107 zaposlena besplatno. Nije. Svaki sat koji potro\u0161i na prebrojavanje bonova, prepisivanje podataka i pripremu naloga za pla\u0107anje sat je koji bi mogla posvetiti ne\u010demu drugome, analizi rezultata ili pobolj\u0161anju usluga. Ili tu osobu uop\u0107e ne bismo imali i tako bismo u\u0161tedjeli na nepotrebnom tro\u0161ku.<\/p>\n\n\n\n
Drugi primjer dolazi iz svijeta organizacije doga\u0111anja. Prijave sudionika ru\u010dno se unose u Excel, poruke e-po\u0161te \u0161alju se pojedina\u010dno, a pri dolasku se svaki sudionik tra\u017ei na ispisanom popisu i ozna\u010dava. Posebno treba pripremiti ra\u010dune i nakon doga\u0111anja poslati zahvale, ako za njih uop\u0107e ostane dovoljno vremena.<\/p>\n\n\n\n
U takvom postupku brzo mogu nastati pogre\u0161ke, neka se poruka po\u0161alje dvaput, druga se zaboravi, a pri dolasku nastaju redovi i nepotrebna nervoza. Kada sam predlo\u017eio digitalni alat koji bi povezao prijavu, pla\u0107anje, izdavanje ra\u010duna, komunikaciju i evidentiranje dolaska, odgovor je bio sli\u010dan kao u prvom primjeru: \u201eMa ne, imamo zaposlenu osobu za to, a i doga\u0111aj je malen.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Nemamo vremena za rje\u0161enje jer smo prezaposleni problemom<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Tre\u0107i je primjer mo\u017eda jo\u0161 znakovitiji. Poduze\u0107e \u017eeli osnovni program vjernosti i vjeruje da bi mu on pomogao bolje razumjeti kupce te pove\u0107ati prodaju, ali ka\u017ee da si uvo\u0111enje ne mo\u017ee priu\u0161titi jer za njega nema vremena.<\/p>\n\n\n\n
To je jedan od najkarakteristi\u010dnijih poslovnih paradoksa: nemamo vremena uspostaviti sustav koji bi nam u\u0161tedjeli vrijeme ili ostvario dodatne prihode jer sve raspolo\u017eivo vrijeme tro\u0161imo na teku\u0107i rad bez takvog sustava.<\/p>\n\n\n
\n<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
Na neki na\u010din to mogu razumjeti jer se i meni doga\u0111a da gasim po\u017eare i bavim se ne\u010dim \u0161to je hitno, ali nije i va\u017eno, umjesto da se posvetim ne\u010demu va\u017enom \u0161to u ovom trenutku jo\u0161 nije hitno. Problem nastaje kada takav na\u010din rada iz povremene iznimke preraste u trajno stanje. Uvijek postoji novi po\u017ear, novi klijent ili novi rok zbog kojeg promjenu ponovno odga\u0111amo.<\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d je o pitanju prioriteta i navika, a \u010desto i o \u010dinjenici da promjenu ne provodimo sve dok nas postoje\u0107i na\u010din rada ne po\u010dne dovoljno boljeti. Dok proces jo\u0161 nekako funkcionira i ljudi dodatnim trudom rje\u0161avaju pogre\u0161ke, \u010dini se lak\u0161im nastaviti po starom.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, nije svaka digitalizacija sama po sebi dobra. Ako lo\u0161 proces samo premjestimo s lista papira na zaslon, nismo mnogo rije\u0161ili. Najprije moramo razumjeti za\u0161to neki zadatak obavljamo i kakav rezultat mora ostvariti, a tek zatim odabrati alat koji \u0107e proces pojednostaviti ili automatizirati.<\/p>\n\n\n\n
Digitalizacija i AI nisu namijenjeni tome da jednostavno zamijene ljude, nego da im oduzmu zadatke za koje njihovo znanje i prosudba uop\u0107e nisu potrebni. Osoba koja prebrojava bonove, prepisuje prijave u Excel ili ru\u010dno \u0161alje uvijek iste poruke mo\u017eda doista \u201ejest na pla\u0107i\u201c, ali njezino vrijeme zbog toga nije bezvrijedno. Poduze\u0107e bi ga moglo iskoristiti za ne\u0161to \u0161to bi pobolj\u0161alo odnos s klijentima, pove\u0107alo prodaju ili rije\u0161ilo problem za koji danas nikada nema vremena.<\/p>\n\n\n\n
Najve\u0107a prepreka digitalizaciji obi\u010dno nije cijena programa, slo\u017eenost tehnologije ili nedostatak rje\u0161enja, nego spremnost da dovedemo u pitanje na\u010din rada koji ve\u0107 godinama prihva\u0107amo kao normalan.<\/p>\n\n\n\n
Dok \u010dekamo da dovoljno zaboli, drugi isto vrijeme koriste za pobolj\u0161avanje procesa, bolje razumijevanje kupaca i razvoj novih usluga. \u017deljezna ko\u0161ulja mo\u017eda je udobna jer smo na nju navikli, ali je zbog toga i dalje \u017eeljezna. Poduze\u0107a koja je ne skinu na vrijeme ne\u0107e zaostati zato \u0161to nisu imala pristup tehnologiji, nego zato \u0161to su predugo vjerovala da im promjene nisu potrebne.<\/p>\n\n\n\n
![\"Nemamo](\"https:\/\/sos-sw.com\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/dd-b2e0c00b6228ed2b39540c0a69998499.webp\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\n![\"Nemamo](\"https:\/\/sos-sw.com\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/dd-e58385a9d09c188154d990bde2337338.webp\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\n