Vizija bez odluke samo je lijepa misao.
Jedva je prošao tjedan dana od početka nove (radne) godine. Božićno-novogodišnji praznici, koje smo si u SOS timu zasluženo priuštili od Božića do prvog siječanjskog ponedjeljka, već su daleko iza nas. Iskreno? Osjećam se kao da ih uopće nije bilo. Huh. Je li to dobro ili loše? Oboje.
Dobro, jer je godina započela s obiljem upita. Loše, jer sam se vratio na pune okretaje i već sam zaboravio kako izgleda “off”. Zanimljivo je kako se veseliš odmoru – kakvom god – a onda prođe u tren oka i već si opet u pogonu. I svake godine imam osjećaj da je taj pogon sve brži.
Naravno, pitam se i je li to samo moj dojam. Možda svake godine jednostavno imam manje energije. Ne postajemo mlađi. Starenje je stvarno. I to može biti dio priče.
Ali ipak se ne mogu oteti osjećaju da je užurbanosti sve više. Svijet je sve nesigurniji. Barem se u Europi osjeća neobična mješavina straha i hrabrosti, uz kolektivno promatranje što će nam ove godine sa svojim egom zakuhati političari. Kako to primjećujem? Jednostavno – nedostaje odlučnosti.
Donositelji odluka uzimaju sve više vremena za odluke. Čekaju jamstva. Dokaze da će nešto sigurno funkcionirati. Da će donijeti rezultate. Ali stopostotnih jamstava nema. Nikada ih nije bilo. I neće ih biti. Barem ne u stvarnom svijetu.
– Zato što bol još nije dovoljno velika da potakne promjenu? Vrlo vjerojatno.
– Zato što se ne usuđuju zbog straha od neuspjeha? Također.
– Zato što nemaju jasnu strategiju kamo dalje? Često.
– Zato što ne razumiju svoje ciljeve? Pa… prvi tjedan siječnja ciljeve ima barem tri četvrtine ljudi. Treći tjedan većina ih se više ni ne zna sjetiti.
Istina je vjerojatno kombinacija svega navedenog. I još nečega: nedostatka hrabrosti, želje i vizionarstva.
Nesigurnosti same po sebi nisu prijetnja. One su prilika – za one koji ih znaju na vrijeme prepoznati i strateškim razmišljanjem pretvoriti u konkurentsku prednost.
Slično razmišlja i moj prijatelj Peter Thommen u svom nedavnom newsletteru Smart Perspectives – Insights from retail & shopping destination experts. Ako još niste, preporučujem za čitanje: https://smartgifty.com/why-predictions-for-2026-are-already-wrong/
Da se vratim na bit. Želja. Hrabrost. Vizija.
To je glavna razlika između onih koji napreduju i onih koji radije kukaju i traže razloge zašto se nešto ne može. Naravno, svi se ponekad žalimo. I ja. Ponekad zato što nam se objektivno jednostavno ne da. Simple as that.
Naravno da se i opečeš. Ja jesam već više puta. Ali to nije poanta. Poanta je: što iz toga naučiš i ideš li dalje. Podigneš se. Nastaviš. Sve ovisi o tome koliko vjeruješ u svoj cilj i koliko si spreman uložiti u njegovo ostvarenje.
I tu smo opet kod istog pitanja: zašto donošenje odluka traje tako dugo?
Ako napravim brzi presjek prvog tjedna siječnja – osjeća se želja za promjenom. Za napretkom. Da se nešto pokrene. I to je super.
Samo bih volio da ta energija traje dulje od dva tjedna. Da ne bude kao kod većine novogodišnjih odluka: teretana, entuzijazam, 14 dana. Treći tjedan – već problem. A onda zaboravimo da smo si uopće nešto obećali.
Što želim za 2026?
– više hrabrosti
– više vizionarstva
– više suradnje
– više pozitivnih odluka
A osobno? Naravno sve navedeno i još:
– Da budemo ponovno prisutni na (barem) tri nova tržišta s našim rješenjem SmartGifty, koje je, bez lažne skromnosti, zasigurno jedno od najboljih rješenja za poklon kartice na svijetu
– Da se s SOS timom i dalje tako dobro razumijemo i da ga dodatno proširimo
– Da uspijem uzeti više vremena i za sebe i za odmor
– Više dana sa suprugom u planinama i više trenutaka kada nema nikoga nigdje, a nas dvoje imamo svoj piknik, skuhamo si kavicu i u tišini, osim zvukova vjetra, gledamo u široku daljinu.
Sve navedeno nisu samo želje, to su moji ciljevi za 2026. A hrabrost? Kao hrabrost računam to da se vraćam u jednu od zemalja Bliskog istoka, gdje sam prije Covida već otvorio tvrtku, zbog konkretnog posla za koji sam sjedio s nekim visokim osobama, da se tako izrazim, čak i ministrima. Uložio sam poprilično novca, izgubio ga – zbog različitih čimbenika – ali došlo je vrijeme da nastavim priču tamo gdje sam stao.
A vi?
Jeste li si već postavili kakav cilj? Pa makar i jedan manji, ali jasan cilj. Donesen danas. I za koji znate da ćete ga realizirati.
Želim vam zdravlja, smijeha, veselja, a prije svega hrabrosti i vizionarstva!
Jurij Triller
Povežimo se
Članak je izvorno objavljen u e-novostima Digital Disruptor #29.
